Kriptovalute i legalnost

Autor: Alexander R. Hufford

Kriptovalute kao šira tema je diskutovana sve više ovih dana, i napravljene su neke interesantne tačke za diskusiju. Mnogo toga je istaknuto za i protiv, ali fundamentalno nekoliko tema se ističe i vrlo su učestale. Tako da će ovaj članak pokušati dati generalni prikaz ove zamršene teme, o svim različitim implikacijama legalnosti kriptovaluta, šta to znači ili implicira, kako za vlasti tako i za ljude. Prvo bi trebali početi sa diskutovanjem o kriptovalutama općenito, a kasnije prijeći na našu specifičnu situaciju sa FairCoin-om.

Za početak, jedna od puno interesantnijih stvari koje se tiču kriptovaluta je njihov status, koji može biti trenutno zanimljivo opisan kao a-legalnost. Ovo je u smislu da mnoge od njih nisu službeno legalizovane, ali na drugu stranu nisu ni ilegalne. Dakle već postoji zona neugode oko njihove upotrebe i realnosti. Ovo može izgledati prijeteće, ali na drugu stranu i uzbudljivo, zato što ovo funkcioniše kao metoda niskog nivoa političke edukacije. Ljudi već prevazilaze ideju da je država konačni arbitar onoga šta mogu ili ne mogu raditi, i država kao institucija gubi svoj prethodno uspostavljeni (historijski gledano) monopol izdavanja i kontrole svih finansijskih računovodstvenih alata.

Sve više zemalja raspravlja o regulisanju kriptovaluta, što ionako nije toliko ekstremno kao potpuno zabranjivanje istih. Ovaj problem se pojavio na primjeru Južne Koreje, jednog od najvećih tržišta za kriptovalute, i službeni razgovor o zabranjivanju berzi i valuta uzrokovao je silaznu putanju na širem kripto-tržištu (zajedno sa drugim različitim izjavama ranije u januaru 2018. godine). Već u kratkom roku 200 000 potpisa je prikupljeno da protestvuje protiv predložene zabrane. Iskrsnulo je da su mnogi zaposlenici Ministarstva finansija prodali kriptonovčiće neposredno prije nego je vijest o zabrani bila objavljenja, i konačno je izašla iskrena službena opservacija da bi vjerovatno bilo praktično nemoguće zabraniti trgovinu novčićima. Izgleda da će biti više prozaičan i usporeniji sistem na djelu.

U biti, zemlja koja je najviše eksperimentisala u ovom pravcu, Kina, uvidjela je neku od najvećih upotreba kriptovaluta, i ustanovila vrlo striktne ID provjere i druge kontrole za berze, mada se neprepoznata trgovanja i dalje nastavljaju putem enkriptiranih chat grupa ili kratkih personalnih sastanaka. Ogroman dio prometa je otišao u susjedne zemlje kao što je Južna Koreja. Ovo pokreće neka osnovna politička pitanja: na primjer da se pridruži na berze u Kini, ID mora biti priložen, ali na drugu stranu ove berze su skoro nerazdvojive od spekulisanja. Ovo bi uticalo na kriptonovčiće, ali ne cilja utoliko na željenu upotrebu FairCoin-a konkretno - FairCoin nije za kupovanje i prodavanje na digitalnim berzama i uzimanje novca, više je za praktičnu upotrebu, realne, fer i ekonomski djelotvorne projekte i transakcije.

Također, ako trenutno mnoge evropske države nisu voljne imitirati ekstremne nivoe kineske kontrole usljed različitih političkih i kulturalnih razloga, mnoge druge zemlje jednostavno nisu u stanju povećati ogromnu količinu napora i ekspertize da regulišu kriptovalute. Stoga pitanje legalnosti ili ilegalnosti pokreće neke interesantne funkcionalne limite - nije svaka država jaka, odlučna i dovoljno bogata da zabrani ili snažno kanalizuje ovakav promet čak kad bi to i željeli. Ovo isto tako proizilazi iz osnove realnosti da je vrlo teško u potpunosti zabraniti decentralizovane mreže. Postoji, ustvari, vrsta političke tendencije u sadašnjem vremenu da se kriptovaluta pojavljuje u nestabilnim područjima gdje država nije toliko jaka: Venecuela, Zimbabve, Ukrajina i Sirija su savremeni primjeri ovog objektivnog trenda. Slabije države nemaju niti stvarni kapacitet da regulišu, a kamoli da zabrane kriptovalute.

Postoje još dva problema koje moramo imati na umu: mnogi od bogatih dijelova više različitih društava u svijetu je steklo mala bogatstva spekulišući u raznim kriptovalutama, i tako kripto-svijet funkcioniše kao vrsta neregulisane berze, sa svakakvim vrstama potencijala za unutrašnje trgovanje (mešetarenje) i obogati-se-brzo prijevarama (koje ustvari, postaje sve više jasnije gledajući neizmjerne tokove kapitala u 2017. godini). Isto tako služi kao olakšana metoda za izbjegavanje plaćanja poreza, i tako dio vrijednosti denominiranoj na kripto-tržištima (npr. Zcash i Monero posebno) je zapravo novac crne berze koji se pojavljuje na kvantifikovan način. Dakle, na jednoj strani, postoje zapravo nekakva ozbiljna podrška elite za održavanje statusa quo kriptovaluta, što znači napori na regulisanju će biti usporeni.

Postoji isto tako druga realnost da uzimajući u obzir prirodu blockchain tehnologije, napori da se zabrani u jednoj zemlji će jednostavno uzročiti da migrira negdje drugdje. Jedino dogovoreni globalni napor bi mogao zabraniti kriptovalute, ali u našoj današnjici povećanih i uvijek-uvećavajućih imperijalističkih tenzija i regionalnih trvenja ovo izgleda nezamislivo. Ako je zabranjeno u jednoj zemlji, tokovi digitalnog kapitala će jednostavno otići u puno predusretljivija područja, a ona će ovim brzo profitirati. O ovome je već diskutovano u npr. osiromašenoj Bjelorusiji, da se zemlja pokuša napraviti IT rajem za tech novac. Ovakva shema može biti zamisliva jednog dana u mnogo mirnijoj budućnosti i primjenjiva u Rojava-i, da se privuče neophodni kapital za rekonstrukciju.

Narastajući ekonomski problemi, i priroda spekulativnog tržišta novčićima sama po sebi, će uzrokovati opću groznicu za regulacijom kriptovaluta isto kao i sa drugim vrijednosnim papirima ili finansijskim derivatima, zajedno sa identifikacijom koja će biti tražena na berzama. Dakle regulacije će biti ali ne i nadmoćne prirode. Nakon svih ispravnih metoda da se upravlja mrežama nije odmah potpuno zabranjivanje (koje nikad zapravo ni ne uspijeva) nego radije kanaliziranje. Dakle, stvarni napor bi bio da se "ukroti" kriptovalute i podrediti ih (ili manjinu jakih novčića koji prežive eventualni krah) kapricu ekstremnog dijela viših klasa, tako da ih oni mogu koristiti kao stalan alat za različite spekulacije i shemu izbjegavanja poreza - i onda pokušati odvojiti 99% od ovog temeljno tehnološkog napretka, koji ustvari ozbiljno prijeti cjelokupnom slojevitom korporativno-državnom sistemu današnjice.

Kao što je nedavno viđeno, postojaće napori iz raznih pravaca da se odvoji kripto-tržište od potencijalnih razmjena za čvrste državne valute (bilo to kao povezanost sa bankom ili uslugom kreditne kartice), i na ovaj način samo novčići koji su najprivlačniji različitim aktualnim elitama biće dozvoljeno da prežive (npr. Putinova razmatranja o Ethereum-u ili nedavne diskusije o KriptoRublji, ogromnoj količini novca iz Kine i Hong Kong-a koji je otišao u BitCash, itd.). U konačnici države će težiti da stvore svoje vlastite kriptovalute što će biti duplikat njihovoj određenoj čvrstoj valuti, i tako monopolizovati tržište.

Dakle pravo pitanje, nije pogrešno i nerealistično, o totalnom zabranjivanju ili nestanku - takav stav reflektuje zastarjelo shvatanje moći i otpora u savremenom svijetu, koji skoro svuda funkcioniše na mrežnim principima (ovo se ne odnosi na uništavanje ili zabranjivanje, nego na slabljenje i neutralizaciju). Isto tako ove diskusije se općenito odnose na određene novčiće (npr. problematična priroda BitCoin-a) umjesto na fokusiranje o tržištu kriptovaluta u cjelini.

Međutim, pravo pitanje je u kojem smjeru će ova Blockchain inovacija biti kanalizirana? Prema gornjem 1% globalne elite, finansijskom kapitalu, ili ogromnoj većini ljudi koji će je koristiti da se oslobode trenutnog opresivnog društveno-političkog sistema?

Ovo je (do sada uveliko nepriznato) istinska linija razdvajanja u svijetu kriptovaluta, i ovo je ono što je čini različitom u funkcionisanju, metodama i ciljevima između FairCoin-a i drugih kriptovaluta.

Cjelokupna diskusija o legalizaciji ili regulaciji kriptovaluta također razotkriva jaz u ideološkom razmatranju koje stoji iza ogromne većine novčića, pošto to pretpostavlja da su ekonomski interesi jedini koji se uvažavaju, kao da politike nisu imale ulogu, kao da država nije konzistentno intervenisala da stvori uslove za tržišta (ili, nedavno izbavljajući nesmotrene banke), i isto tako kao da nema drugog oblika ljudske zajednice drugačije od one atomizovane gomile spekulanata i potrošača.

Konačno pitanje, u našem misaonom-eksperimentu ili hipotetičkoj diskusiji se nameće, ako je FairCoin usmjeren u jedinstvenom radikalnom maniru da služi pojedincu i kolektivnoj autonomiji i "razdvajanju" od službenog ekonomskog sistema, i šta ako samo FairCoin bude zabranjen? Ovo bi onda bio moćan napor kanalizovanja, tako da samo postojeći ili dozvoljeni kripto-novčići budu spekulativne prirode. Ali bi se onda odmah zapitali, zabranjeni gdje? Mnogo zemalja ne bi bile zainteresovane niti bi pronašle takav razlog, i stoga bi se fondovi prelili tamo. Ali u konačnici i u finalnoj analizi je istinito da u zemlji koja predloži zabranu FairCoin-a, započela bi fundamentalna politička borba, finansijske i političke neposlušnosti.

Druge alternativne valute ili društveni eksperimenti bili su zabranjeni ili sabotirani od vlasti onda kada su počinjali da rade vrlo dobro (npr. nedavna lokalna valuta u Argentini, u prošlosti u Austriji, ili poznata Utopijska shema Roberta Owena). Ali ovi napori nisu digitalizovani, prije svega. Isto tako, ovi ekonomski eksperimenti se nisu stvarno uklopili u veću shemu otpora, nego su imali nekakvu izoliranu koncepciju vlastitog funkcionisanja. Oni su imali ekonomističku viziju svijeta, kao da je samo dovoljno imati pouzdan ekonomski sistem, a politike jednostavno nisu uzimane u obzir. Ovo je očigledno bila greška.

Tako, učeći iz prethodnih iskustava, u nekoj mjeri, iz nasljeđa prošlosti, upravo je to razlog zašto je FairCoin zainteresovan i fokusiran za povezivanje u područjima kao što je Rojava, Katalunja i Exharcheia, pošto su ovo danas mjesta otpora i političke borbe, gdje se FairCoin povezuje sa drugim pokretima neposlušnosti, i dozvoljeno mu je da se predstavi u svojoj istinskoj ulozi: ne kao neko fetišizovano krajnje rješenje svih životnih problema, nego kao vrlo moćni alat za promjenu, među mnogima napravljenim od strane FairCoop-a. I sve ovo dolazi od ne-državnog, temeljno radikalnog napora, bez podnošenja molbi reformističkim političarima, nego iz svakodnevnog otpora i personalnih veza.

Ovo je spori ali stabilni smjer koji fundamentalno mijenja svijet, kao suprotnost meteoričkom "trenutnom bljesku" brzog uspjeha i kratkog trajanja. Ovo je ono što obećava sigurnost za FairCoin i čini ga unikatnim od svih drugih novčića: ne odvaja se od vlastitog ekonomističkog, tehnofilskog ili spekulativnog svijeta, ali umjesto toga preuzima bitnu ulogu kao jedan dio mozaika političkog otpora, pluralističkih projekata i alata za oslobođenje, gdje svi mi radimo prema stvaranju realne kolektivne vizije slobode i autonomije.

Brought to you by the multi-lingual FairCoop community. Visit the FairCoop main website or FairCoin. | CMS Login

To top